Drage moje mame,
Svesna sam koliko dugo obećavam ovaj tekst, ali Viktor mi do sada nije dozvoljavao da sa vama podelim ovo isksutvo hehe. Radujem se unapred našim dopisivanjima, savetima, pomoći koji slede nakon čitanja mog iskustva sa hranjenjem Viktora.
Još u periodu trudnoće odmah sam znala da želim da moje dete bude dojeno. Naravno mnoge mame su svesne da su često želje jedno, a mogućnosti drugo što se tiče ovog vida hranjenja bebe.
Par dana pred porođaj u stanu mi je bila patronažna sestra koja je na svu sreću mi lepo objasnila i kako treba da tretiram dojke, kako pravilno da ponudim bebi dojku i slično. Kada sam se porodila, odmah nakon rađanja beba mi je bila na grudima, a ja sam iskoristila priliku dok me ušivaju da mu ponudim dojku, jer sam čitala i čula koliko je bitno to prvo mleko, i da ga mnogi zovu i najvažnijom vakcinom. Nisam znala da li je on uopšte nešto povukao, taj osećaj za mene je bio potpuno nov, ali mi je bilo bitno da bar oseti i on mene i ja njega.
Posle par sati bebe donose kod nas i tada sam već bila sigurna da ću znati šta radim, ali nisam. Svih dana u porodilištu mi niko nije pomagao, ali sam mogla i sama da vidim da imam mleka. Međutim bebu su mi tih dana uvek donosili najedenu, ubljuckanu i većinom uspavanu.
Priča kreće kada smo došli kući i kada je Viktoru jedina hrana bilo moje mleko. Mogu reći da je na početku za mene to bilo VEOMA bolno iskustvo. Loše nameštanje bebe, neiskustvo doveli su me do ragada i bolnih bradavica. Po savetu par prijateljica kupujem silikonsku bradavicu, u pitanju je Nukova bradavic i mnogo mi je olakšala muke. Međutim, na svu žalost, naša prva kontrola i Viktor nije napredovao puno. Da se razumemo, on nije napredovao malo, ali prosto i ne toliko koliko bi našeg pedijatra zadovoljilo. Konkretno 800 grama.
Kroz razgovor i pregled mojih dojki, ona zaključuje da ja imam mleka i da treba da zaboravim na silikonsku bradavicu, jer onda beba teže vuče i nema tog kontakta koža na kožu koji i podstiče stvaranje i otpuštanje mleka. Predlaže nam kontrolu za nedelju dana.
Na toj kontroli bude sve odlično i nastavljamo sa dojenjem. Da bih bila sigurna da ja dobro dojim, da su poze u kojima ga dojim dobre i da dobija dovoljno mleka, u svoj stan poziva savetnicu za dojenje, koju ne bih imenovala u tekstu, ali ako nekoga zanima, rado ću preporučiti i poslati kontakt. Jako prijatna žena, sa mnom je sve popričala, pogledala sve i donela zaključak da beba super napreduje, a ja radim sve kako treba.
Druga kontrola, Viktor je napredovao 900 grama. Zaboravila sam da napomenem da je on ISKLJUČIVO dojeno dete, bez dodataka vode, sokova i sličnih stvari. Beba dojena na zahtev, a ne na sat, dva ili koliko god. Taj period za mene, prva dva, ali i tri meseca je bio najmučniji. Ja nisam izlazila nigde iz sobe, dojeći ga konstantno, jer je moje dete imalo potrebu za dojenjem 24h. Pomislila sam da je gladan. Po pedijatru ne napreduje baš puno, a non stop traži dojku.
Krećem da kontaktiram druge savetnice, doktore, laktacijske sestre i u principu je bila priča da beba samo tako traži blizinu i pažnju, a da napreduje sasvim ok.
Dolazimo do treće kontrole. Viktor napreduje ovaj put najmanje do sada, 700 grama. Naš pedijatar tu već kreće da mi postavlja razna pitanja, govori mi o pumpici i izmlazanju. Ovo je isto bitno da napomenem, ja SVE VREME koristim Avent pumpicu za izmlazanje i uvek nakon podoja ostane mleka. Pila sam Hippov čaj za dojenje, Bozu, razne druge stvari . Masaža dojki obavezna. Ljudi moji radila sam sve moguće i nemoguće, jer sam VEOMA želela da u ovome istrajem. Zbog svog deteta, ali i zbog sebe.
Moja mama je lečena pre 12 godina od kancera i dojke i kad god sam bila kod ginekologa savet je da dojim minimum 6 meseci. Veliki su procenti smanjenja šanse za dobijanjem raka dojke kod mama koje su dojile. Moja nažalost nije, ni mene ni brata.
Da se vratim na temu Viktorovog napredovanja. Pitala me opet da li imam dovoljno mleka, kako on jede itd. Glava je htela da mi eksplodira od tih pitanja i misli A DA LI IMAM DOVOLJNO MLEKA. Kroz svu tu priču mi smo došli do zaključka da ja imam mleka i da je sve u redu.
Moram reći da sva ta tri meseca, mimo grčeva moje dete je bilo pretežno plačljivo, dete koje je noću odlično spavalo, ali preko dana skoro nikako.
Par dana nakon te kontrole, Viktor tri dana bez prestanka kreće da plače. Nesnosno plakanje, vriska i histerija koju je nemoguće smiriti. Prva pomisao nam je bila da su zubi iz više razloga. Kupujemo Calgel koji bi trebao da olakša simptome bola i svraba prilikom izbijanja zubića-. Nažalost Viktor i dalje ostaje nemoguć.
Odlazimo kod pedijatra. Naš pedijatar tada nije bio tu, pa nas je primila druga doktorka. Uradila je sve potrebne preglede i onda je rekla- a da nije ovo dete gladno?
Mrak mi je pao na oči!
Rekla je da ga podojim i dam mu dohranu i videću koliko će i dali nešto pojesti, kao i da li će se promeniti raspoloženje.
Tako sam i uradila. Moj Viktor je zaspao. Popio je 100ml posle dojenja. Sve mi je bilo jasno.
Dojenje zaista jeste nauka i zaista traži ogromnu borbu i volju za tim. Neke mame imaju mnogo sreće, neke ipak ne. Ali poenta je da su sve bebe zdrave i site.
Ja sada Viktora i dalje dojim, ali i dohranjujem. Čekamo kontrolu sa pet ipo meseci kada će nam verovatno uvesti i nemlečnu ishranu.
Zaista ne znam ni sama koliko sam tekstova pročitala, koliko sam žena kontaktirala, ali smatram da svaka mama najbolje oseti svoje dete. Svakako i dalje smatram da je dojenje nešto najlepše i najbolje što svaka mama može da uradi za svoje dete, ali i svoje zdravlje i nikad ne treba i prestajati truditi se oko toga,. Prva ja neću prestati. Ali želela sam da podelim sa vama ovu našu priču koja ne verujem da je stala u par rečenica.
Mogla bih još mnogo da pišem detalja o dojenju, o dohrani, o napredovanju, o podeljenim mišljenjima pedijatra, ali ostaću na poenti da mama najbolje zna i oseća svoje dete. I svakako sam i dalje tu za sve mame koje žele nešto da pitaju, ali i mene posavetuju.
Svi smo različitih mišljenja što se ovoga tiče, pa vas sve molim da ovo moje shvatite kao samo moje, lično mišljenje i iskustvo, a ne neki savet ili profesionalno mišljenje.
Šaljem poljupce!